Dan i noć života
17.05.2006., srijeda
BIT ČE BOLJE
Dugo me nije bilo? stvarno dugo, ali nema veze . Evo vratih se i danas imam nešto na umu što me jako mući, a to su hladni ljudi, jeli poznajete koga takvoga , ako ne stvarno vam želim da ih i ne upoznate jer vjruj te mi to je totalna katastrofa i još kada vam je to novi šef onda ste ježili ježa u leđa. I kako onda stvari hodaju? , eto tako da neko vrijeme radite u timu koji funkcijonira sasvim dobro, fino veselo, prijateljski, znate ono kada već morate ići na posao ne razmišljate o tome kao o problemu nego idete odradite i onda dalje u život. A sada ravno osam sati prije,već te poćne frkati u želucu,crijevima što naravno sve završava sa laganom eksplozijom na donjem izlazu za odstranjivanje otpada. Nekako izduraš taj period i onda shit!!!, moraš na šljaku, a kad tamo prvo te dočeka hladno šefovo lice bez trunčice mimike i boje , i umijesto da započneš dan sa jednim lijepim osmijehom bar za start, čuješ samo hladno brzo, dobro jutro, i to naravno preko neke stvari, tako da ti je žao što si to uopče i čuo. A onda , e pa onda započinje tortura, lagana , sofisticirana, dobro osmišljena, a šta je najbolje uvjek vrlo dobro argumentirana. I tako to traje , i traje , pa ti dan koji je prije prošao samo tako, i u kojem je sve štimalo,tu i tamo si se i našalio i zabavio odjednom je dobio produžetak od minimano deset sati, i nikako da prođe,nikad da završi. I kad konačno završi umjesto da kreneš kući vesel i misliš o tome kako češ provesti ostatak dana, tvoj ostatak dana je uništen jer prvo razmišljaš o tome što se događalo na poslu onda malo odmoriš i tada opet počinje priprema za sutra , znate već kakva. Ma neka mi netko objasni kako je to moguće da si na nekom mjestu di sve štima, ništa ne klima svi se dobro slažu svi su veseli, raspoloženi i šta je najvažnije ono što moraš napraviti i odraditi odradiš pa čak i više, i onda dođe jedna čvrsta ruka koja sve da prostite SJEBE, i više ništa ne štima, sve klima , niko se više ne smije, a što je najgore nema više ni učinka, posao se ne odradi kako i koliko bi se trebao. Eto i to je isto dan i noć života , samo sada na žalost malo više kmica, ali bit če bolje |
15.02.2006., srijeda
BUĐENJE LJEPOTICE
02.02.2006., četvrtak
EKOLOŠKI OSVIJEŠTEN , FINANCIJSKI SJEBAN
Eto već skoro dva tjedna nisam ništa napisao, ne zato što nemam šta nego zato jer nisam jednostavno imao vremena. Htio bih samo nešto utvrditi, ko tu koga nateže za šta. Neki dan sam išao do Getroa kupiti osnovni špeceraj, potrošiti i onu zadnju kunu šta mi je ostala nebili slučajno bio gladan i smršavio koju kilu mada bi mi to sasvim dobro došlo. I tako između svega šta mi treba i šta mi ne treba se u mojim kolicima našlo i nešto pet ambalaže. Dobro moj problem , šta koga briga šta ja kupujem to je i tako moja stvar, ali stvar postaje zanimljiva i za sve ostale dolaskom na blagajnu, zašto, zato što prvo šta mi je blagajnica rekla je da za svaku tu flašicu koju sam do nedavno mirne duše bacao u smeće moram platiti dodatnih pedeset lipa znaći nekakvu kauciju. U redu nisam ne imformiran ni glup znam za novi zakon i nova pravila, ali isto tako znam da su na ime tog zakona sve cijene kako ostalih tako pogotovo i prozvoda u pet ambalaži narasle za par kuna što je naravno više od pedeset lipa, i s tim sam se pomirio, ali sa ovih dodatnih se stvarno ne mogu. Pa šta se to događa u našoj državi , tko to nas guzi,živio zakon o prikupljanju ambalaže sto posto ga podržavam jer znamo da jednoj plastićnoj flaši od soka treba jako puno godina da se raspadne, i stvarno se treba to smeće zbrinuti jer kako je krenulo naši unuci kud krenu će naletjeti na flašu od prije sto godina( zamislite sliku vaš praunuk skakuće po šumarku i naleti na flašu od soka iz recimo devedesetih godina, diže je u zrak , viće sav sretan jeee!, iz ovog smeća je pio moj pradeda,gle kak je ružna, ali za nogač je odlićna i raspali). U stvari hti sam reći da zakon podržavam, ali definitivno ne želim plaćati porez na nećiju tuđu grešku, to jest poslovnu odluku koja je nekome trebala donijeti veću poslovnu dobit jer je plastika ipak jeftinija od prerade stakla,zapravo sada kad su nam digli cijene,znači pića su sama po sebi skuplja i još tome uveli i kauciju, ja mislim da je vrijeme da jednostavno prekinu sa plastičnom ambalažom i vrate se na staklenu, jer tko se sijeća recimo kole iz staklenke zna da joj nije apsolutno ništa falilo u stvari je čak i nekako bolja, onda recimo mlijeko, vani je sasvim normalno da je mlijeko u staklenim flašam, zašto nebi bilo i kod nas. Da, spasimo prirodu, ostavimo nešto našim malima koji tek dolaze, ali isto tako i zeznimo velike proizvođače smeća i zabranimo pet, vratimo se staklu ili bar nekom brzo raspadajućem tetrapaku. |
20.01.2006., petak
NE TREBA MI NI TAJ JEDAN DAN
Ova godina je stvarno super poćela. Dolazim danas na posao, skrećem do porte , i yes plaća, konaćno i ta plaća, konaćno i taj isprint,otvaram ga kad tamo plaća se i pvećala za ravno 3 posto. Ma nisam znao di je mojoj sreći kraj, i krenem ja tako veselo na šljaku i razmišljam: stan toliko, auto toliko, režije toliko,hrana toliko, kartice još toliko, draga plaću još nije dobila, a kad će ne zna ni njena šefica, uzimam digitron da si to malo bolje izračunam , da vidim nisam li se di prešo, ali nisam. Dobio sam za prosjek našeg puka dobru plaću ali još uvijek mi fali bar 2 soma kuna. Ma u biti u ćemu je stvar , dobio sam povišicu ravno 100 kn ,ali što mi to vrijedi tih 3 posto kad su gospoda digli cijene za ravno 30 , ako ne i 40 posto, ustvari ti idijoti od nas rade totalne budale, oni nama prićaju o nekoj europi sa europskim standardima i europskim cijenama , a zapravo ni ne kuže da ta europa zapravo sve njih guzi, pa tako onda i oni nas guze još i više. PA kako nama jedna EU može zabraniti akciju kupujmo hrvatsko, ne može!. Ali naši politićari će ipak kao poslušni psići poslušati i to ukinuti te uvesti još i više europskog smeća neka ovaj jadni narod jede , puni tuđe kase i truje se. Moj zaključak na kraju dana je u biti, super dobio sam sto kuna više , moram biti sretan zbog toga, ali kako kad će mi tih sto kuna pojesti struja i voda, o benzinu neću ni govoriti jer se više ni ne vozim,zapravo gospodo ako nam već dajete europske cijene dajte nam i europske plaće pa se možemo razgovarati, a ovih sto kuna si zabijte u guzicu jer od njih mogu živjeti ravno jedan dan duže od onih par,e pa ne treba mi ni taj jedan dan. |
11.01.2006., srijeda
DOBAR, POSRAN
Jesteste li čuli onu staru narodnu , dobar i bedak su si brati. E pa ljudi moji to je prava istina i naša žalosna stvarnost. Stvarno jeste li upoznali kojeg ili koju dobričinu, pri tome mislim na nekoga na koga se možete uvijek osloniti,izjadati mu se,pozvati ga u sred noći da nešto ućini za vas, ustvari osobu za koju znate da se prema vama odnosi kao prema rođenom bratu ili sestri. Dali se danas u opće isplati biti dobar prema drugima, mislim da nikako ne, jer koliko god pazio dali ćeš nekoga pvrijediti s nekom rijeći, dijelom ili nećim drugim, i koliko god ti htio biti svakome prijatelj uvijek ostaneš samo luzer. Zašto, zato jer je današnje društvo takvo da si svakome najbolji prijatelj dok te treba i dok taj ima neke koristi od tebe, a kad korist prestane jednostavno te zaboravi i više te ni ne pozdravi na ulici. Gledajući kroz život čini mi se da sve dobričine koje znam su nekako loše prošle u životu i da su ustvari nekako svi ostali sami, prevareni, iskorišteni i prepušteni da se sami bore za sebe bez ičije pomoći, pa čak niti od svih onih kojima su oni pomogli, dok recimo sve one seronje kojima je glavni moto use, pose, nase, su uspješni ljudi sa dobrim kućama, finim autima i lijepim ženama. I zato mi se čini da je poanta svega da ako hočeš opstati moraš prvo gledati na sebe, i prvo se pobrinuti za sebe a tek onda ako je nešto ostalo mrvica to pružiti drugima, jer češ inaće biti pregažen, zaostati daleko za ostalima i sam, znači mada to ne želiš , i tome te definitivno roditelji nisu učili, moraš gaziti slabije od sebe i hraniti se njihovim dušama. Strašno je to kad cijeli život učiš da drugima treba pomoći, da uvijek moraš biti sa svima dobar, i onda skužiš da to tako ne ide, jer na kraju ostaneš samo jedan obični bedak. |
10.01.2006., utorak
DAN ZA BLJUVANJE
Sve same gluposti. Evo danas je došao i taj prvi radni dan u ovoj godini,godišnji je gotov, i treba krenuti u nove radne pobjede. Dan je počeo kao i svaki drugi , kavica, sranje, tuširanje, brijanje, i sve bi bilo super da dalje slijedi šetnja gradom ,ali ne ,treba ići na glupi posao i opet se vratiti to jest uglaviti u staru rutinu, glumiti bolesnu uljuđenost, ljubaznost iako se nekada i sam sebi gadiš i poželiš svim tim kretenima kojima moraš lizati dupe reći ono šta ih ide. Ali eto što je tu je, što se mora mora se, sam dolazak na posao već je totalna bljuvotina, već od ulaza moraš hiniti kako si sretan što vidiš ljude s kojima radiš i svakom zaželjetiti sretnu novu godinu i izmišljati svakojake želje, pa onda opet slušati njihove, i njihovo glumljenje skromnosti tipa da mi je samo zdravlja, a oči im od laži toliko velike da vidiš da svaki misli na novce i uglavnom svi kenjaju. Konaćno dođeš do svog radnog mjesta i zamisliš se nad sobom gdje sam, zašto sam ja ovdje, meni se tu gadi. I završiš u veceu posereš se, i zbljuješ od svega toga misleći pri tome o novom godišnjem ili bar bolovanju jer sve je bolje nego trpiti ovo licimjerje. |
05.01.2006., četvrtak
JA SE BOJIM
E danas jedna sumorna tema. Dali se sjećate kad ste bili mali i kad vam je prvi puta nešto naraslo među nogama i odmah nebudi lijeni ste znali što učiniti sa tim, i naravno da ste znali i čemu to služi i gdje to treba ići. I što se dogadja počeli ste ga natezati rastezati pritom razmišljajući o svakakvim pozama , radnjama i scenarijima, naravno sve to vrijeme ste znali da od toga nema ništa osim laganog nabildavanja desanke. No preskoćimo to, evo baš sam sreo jednog frenda i naravno pitanje di si ,šta si, kako si, odakle, i ajmo na kavu. I još nismo ni sjeli već mi se poćo jadati da ide na pregled i da mu se srušio cijeli svijet. Počelo je sve tako što je upoznao jednu super curu u koju se totalno zaljubio,da skupa žive , da su se zarućili, naravno misle se vjenčeti i sve je bilo super dok nisu mislili da je trudna ( naravno super ali još samo da potvrde to kod ginekologa jer menge nema ni nakon negativnog testa), tamo su joj rekli da ništa od trudnoće , da ima neke probleme sa jajnicima ali da još usput naprave i druge preglede pa tako i papu, i tu agonija počinje. Zašto bi sve bilo jednostavno lijepo, i zašto bi ljudi bili sretni kada se stvari mogu i zakomplicirati, papa je pokazala da cura ima HPV. Rekao mi je da ona sada mora proći kroz hrpetinu groznih pregleda i da to sve može završiti sa operacijom, ali da stvar bude gora slićno je očekivalo i njega,jer isto tako i on morao obaviti pretrage. Sve je počelo sa općom praksom i traženjem uputnice za razne preglede za koje nije ni znao šta je to , ali samo ime nekih je svašta govorilo. Tako je on završio na šalati di su mu kako kaže napravili pravi mali masakar od pimpaća,veli tip uzme skalpel i struže ti ćuno prvo odzgora zatim sa strane i na kraju odozdola i kad misliš da si to hrabro podnio oći punih suza , ne još nije gotovo tip uzima štapić nešto poput onog za ražnjiće i tura ti to u rupicu za koju definitivno nije predviđeno da išta u nju ulazi ( mogu reći da je i mene bolilo na samu pomisao),nakon toga slijedi čekanje nalaza od mjesec dana. Kaže da je u tih mjesec dana totalno puko . I prođe i mjesec dana i eto zla nalaz pozitivan, šta dalje. Dalje slijedi privatno liječenje jer na socijalno možeš očekivati samo da ti se bolest totalno razvije a to znaći bradavice po ćuni i paljenje, pa je tako završio kod jednog privatnog ginekologa koji je navodno najbolji u Hrvatskoj za ta pitanja. Kad je tamo došao prva neugodnost je bila što je morao sve dole skinuti isto kao i žene, dalje te posjedne na ginekološki stol i raširiš noge , zatim ti ćunu namaže sa nekom kiselinom koja miriši po zelenoj salati, i onda uzme neki stroj sa kamerom sa kojeg se sve prikazuje na monitoru, i kad tamo na sve to ginđi veselo viće , evo gledaj imaš hpv i pokaže mu male bijele ko prištiće. I šta sad rekao mu je da je to početni stadij i da on ima lijek, kremu od 400 kn i neka se maže 2 puta tjedno. Veli on ajde dobro fala bogu na kremi ,ali nije ni sanjao da će ta krema od ćune napraviti jednu ogromnu ranu i da se neće moči popišati ni kako spada oprati koliko ga peće. U biti krenuo je na kontrolu nakon te terapije. Nakon toga svega mi je još rekao da zamisli koji je život pizda, konaćno dočekaš da nađeš nekoga tko te voli i ti njega voliš a onda ti se izdogađaju takva sranja i ne samo sranja nego zamisli spavaš sa ženom svaki dan u istom krevetu a nesmiješ joj ni prismrditi jer i ona prolazi kroz sve te bolne pretrage nakon kojih oporavak traje mijesecima i od sexa ništa. Šta sam mogao nego da mu zaželim da ozdravi ili da bar sve prođe i da i dalje bude sretan sa osobom koju voli i da ovo shvati kao jedan veliki test. Poslije jedne takve priće možeš se samo nadati da ti se neće dogoditi ništa slično , i shvatš da se takve stvari stvarno događaju i da to nisu samo puste priće i zastrašivanje na tv-u, školi, novinama, i da se moramo paziti na svakom koraku jer nikad ne znamo na što možemo naletjeti. Na kraju ne vezano za ovo isprićavam se svima koji su se našli pogođeni mojim pravopisnim greškama jer me za njih boli potplata na cipeli jer ovo nisu novine nego mijesto di ljudi mogu trkeljati i olakšt si dušu , a novinari koji pišu za novine imaju ljude koji se bave njihovim pravopisom. |
04.01.2006., srijeda
DEBEL
O čemu se tu išta može uopće reći,i šta se tu može napisati, e pa i može. Mršav čovijek šta je to, e pa to je ono što vidimo na televiziji odnosno ono što nam je prvo amerika nametnula. Zašto, e pa zato što gledajući nas hrvate po regijama skužiti će te da recimo u zagorju, slavoniji i nekim tak bolje u povijesti opskrbljenim krajevima sa hranom su ljudi bili deblji jer naravno imali su što jesti pa su se kroz godine i prilagodili tome da drugačiji teško i mogu biti, dok recimo dalmatinci koji su uvijek živjeli na ribi blitvi i vinu što će drugo i biti nego gladni i mršavi. Htio sam reći da još prije sto godina se vjerojatno oko malo povišene težine nije niko ni brinuo dapače onaj koji je izgledao tako kako danas izgleda čovijek idealne težine smatran je teško bolesnim i očekivalo se da će ubrzo odapeti. Recimo zamislite jednog ratnika od prije par sto godina sa mačem od bar 20 kila kako ima 85 kila na visinu od 190 cm ( to jest čačkalica ) , ja mislim da taj niti bi mogao dugo mahati , a bome ne bi ni dugo poživio. I što se dogodilo u moderno doba, to da su došli časopisi i televizija, a u njima naravno sve ko i u americi, i odjednom cure htjedoše postati bolesno mršave i to do te mijere da to čak prijeđe i u anoreksiju, dobro kod muškaraca je malo drugačija situacija jer očito su još terebali ratnike da pokokaju ostatak onih jadnih indijanaca, a vjerojatno su računali i na neke druge indijance po drugim kontinetima , pa su njima nametnuli da moraju biti nabildani kao Arny, međutim pronalaskom modernijeg oružija vidim da više ni muški mišići i nisu toliko važni i da se sve više propagiraju osjećajni muškarci koji više ne rade muške poslove nego su oni frizeri, cvijećari i slićno ( a samim time im više ne trebaju mišići i po novoj američkoj modi su ispod prosjećno mršavi, sa piskutavim glasom jer više od toga jednostavno iz tog malog tijelešca i ne mogu ni izvući a šta je najgore više nisu ni sigurni što nose među nogama pa uglavnom primaju umijesto da daju, ali o tome drugi puta). Šta sam htio reći stvar je u tome da su oni nama nametnuli modu mršavica - anoreksičarka a u biti toga kod njih ima u jako malom postotku, a mi kakvi smo povodljivi mi odmah pohrlismo nebili i mi bili amerika makar ona sa filma( samo šta je ta još i gora od stvarnosti gledajući na prosijek mrtvih i silovanih po filmu). I zato narode budimo AMERIKA , budimo anoreksični, koljimo se međusobno, i mi smo uspijeli biti kao na filmu. |
03.01.2006., utorak
OVO OVO NIJE ISTINA
Pa ljudi moji ja stvarno ne znam kako možeš uopče očekivati da neko nešto pročita kad sa liste nestaneš za pola sata, stvarno vrlo ne motivirajuće, e pa dragi moji blogeri koji niste među top 100 SRETNO!! |
PATRIOTIZAM SETING
Eto ljudi ja se navuko na to da i ja opet nešto kažem bez obzira jeli me netko pročitao ili ne, u stvari baš me briga jer ovaj blog i služi tome da ljudi trkeljaju sve i svašta pa tako i pametne stvari a i totalne bedastoće. Nego evo šta mene kao prosjećnog hrvata danas mori, možda malo kasno palim pa tema i nije toliko zanimljiva , a možda ipak i bude bar malo. Stvar je u tome što je stvar počela prije 4 mijeseca negdje u dubravi u nekom studiju gdje je ušla hrpetina ljudi iz svih dijelova hrvatske, pa tako skupa sa njima i jedan Matko, Ivek, naknadno Daca, i Hamdija. Bazirati ću se na Hamdiju, čovijek vrlo zgodan (to mogu reći i kao muškarac koji definitivno zna šta voli a to su definitivno žene i ženska ljubav i sve ono što one mogu pružiti muškarcu),ali ima nešto još tu čovijek je Rom,iliti cigić (molim da se nitko od pripadnika romske zajednice ne uvrijedi jer nemam ništa protiv njih pogotovo ne protiv onih koji se muče i rade još i više od ostalih da bi preživjeli i uspijeli u životu, ali mene su od rođenja učili da su to cigani i to su i bili sve do novijeg vremena kad je to postalo pogrdno). Stvar je u tome da gledajuči kroz 4 mijeseca taj "šou" ili rađe majmune u kavezu od kojih se očekuje kako će odreagirati na zadane i umijetno stvorene situacije, te dali će se pobiti međusobno ili možda poševiti i priuštiti narodu malo veselja shvatio sam već na samom početku da cigić zbilja ima potencijala. Što se dogodilo , eto to da je unutra bilo jako puno cura koje i nisu pokazale baš neki preveliki moral i kršćanski duh koji bi se očekivao od cura, žena koje dolaze iz jedne zemlje gdje je kršćanski duh vrlo izražen i crkva je na skoro pa prvom mijestu , a kladim se da sigurno sve idu u nju, zatim tu imamo i dečke koje možemo i podijeliti na one koji su totalni bezveznjaci iako oni misle suprotno i one malo bolje. Izdvojio bih samo zadnju postavu, recimo Ivek:bolesna dobričina koji je pokušao balansirati između svih tih izazova, neugodnosti i napetosti da bi završio u wc-u navlačeći kožicu zbog čega je sigurno kod svih baka izgubio na bodovima ( a šta se može ipak se to na televiziji ne radi ili kad se radi onda si za to malo bolje plaćen), dalje Matko: prava momčina pravi autoktoni dalmoš i Hrvatina, u stvari čovijek za kojega bi svaki pravi Hrvat i glasao jer se pokazao kao pravi kršćan koji se definitivno toga i drži, i sigurno ne glumi, svakako je pravi patriota jer znamo da se jedini sjetio našeg generala zbog čega je i skoro nadrljao, plus svemu tome koliko se sijećam da su pri ulasku u kuću za njim vrištale sve žene pa tako i voditeljica koja se vidno uzbudila, znači svakako čovijek koji bi trebao biti idol svakom pravom Hrvatu i naravno ako zbog ničeg drugoga ma i sigurno zbog onoga šta pretstavlja devedesetih uopće nebi došlo u pitanje dali je milja njegova jer sigurno bi i bila , i to na samom početku,i dalje tu imamo našega cigića sa početka priće. Cigić kao cigić macan, oženjen ima dijecu i poso, znači moderan cigo i neka svaka čast ako radiš i ne kradeš skidam kapu, i zamislite naš cigo iako je tamo bio najzgodniji niti se navlačio sa curama kojih je zbiljam bilo da ne možeš odoljeti niti je radio gluposti i šta se desilo u našoj vrlo patriotskoj zemlji, sve naše bake mame, obićni ljudi ,pa čak i djeca glasaše za Hamdu. I ispalo je da je cigo najljepši najpametniji( zamislite a samo 3 razreda osnovne škole, šta bi bilo da ima 8 na godinu bi ga birali za predsjednika) , najzanimljiviji i najvrijedniji od svih u kući. Zapravo sam htio reći samo ne vrijeđajući nikoga da je ispalo kako je jedan cigo u usporedbi sa hrpom hrvata iz svih dijelova Hrvatske ispao vrijedniji i bolji od svih, i zaključiti da u ovoj državi da bi uspio moraš samo biti cigan i imati 3 razreda osnovne škole. Znači dragi moji zamislimo se sami nad sobom jer kako je krenulo za par godina če nam vladati neki drugi, jer prema ovome su nam draži od naših. |
02.01.2006., ponedjeljak
Dobar jako dobar dan
E pa ljudi što je ovo gdje god dođeš svi pričaju o nekakvom blogu,više nemožeš na miru ni kavu popiti a da ti se neko ne obijesi za vrat počne prićati štao je pročitao lijepoga na blogu. e pa evo ljudi i mene da vidimo što je to i što to tu ima finoga, i zbiljam dođoh, vidjeh i nije uopće loše, ima svega , pročitati možeš svašta, stvarno odlićno. A sad bi bilo lijepo da i ja nešto kažem, pa makar bilo šta. E pa ljudi kako je danas dobar dan, poćela nam je nova godina, puni smo novih nada, želja još i više,ali svi znaju da se uglavnom sve svodi na daj mi bože zdravlja, sreće, veselja, ljubavi,i na kraju ono ne zaobilazno šta niko neće priznati javno jer svi glume čistunce ali definitivno svako pomisli na to jer bez toga se ne može, i bez toga nema ni na prvom mijestu zdravlja, ni veselja jer kako ćeš biti veseo kad si u kreditima do grla i neznaš kako ćeš se iskoprcati iz da mi prostite govana kad na vidiku nema nišćega, a isto tako nema ni sreće u ljubavi jer čovjek je frustriran i ne zadovoljan i kako takav čovijek može pružiti nekome ljubav, a šta je najgore ne može je ni primiti. Uf jesam ga zaglavio, ali stvarno je tako jer i definicija zdravlja spominje blagostanje, mir, ali i isto tako i socijalno blagostanje, e pa ja neznam kako češ ti imati socijalno blagostanje kad svaki dan crnčiš ko zadnja konjina a država ti određuje potrošačku košaricu u kojoj ima manje nego se za vrijeme rata dobivalo u humanitarnoj pomoći. I kako češ biti zdrav kad moraš sve poplaćati počevši od rente za potstanarstvo preko rente državi do hrane za koju i ne ostane previše , a šta je najgore tu se nigdje ne spominje komad odijeće koji moraš kupiti nekako,a opet gledaš recimo kad odeš petak subota na veče recimo na jarun, hebote koliko ljudi imaju para, sve skupi auti sve oblekica sa markicom, a šta je naj bolje malo koji vlasnik ima preko 25 g, ajde kad vidiš nekog od 35 veliš čovijek je sposoban bio je u pravo vrijeme na pravom mijestu , ali kad vidiš klinju od 19 šta mu još ni brada nije narasla kako krstari i glumi facu u nekoj bijesnoj pili za koju bi moro raditi 20 godina a da ne potrošiš kune ni na što e onda se stvarno razboliš. Ali eto to je naša stvarnost , i neka tako je biti će bolje sigurno, i mora biti bolje, i u bit šta sam ja uopće htio raći, zapravo sve ovo nisam ni mislio ali eto ponijelo me i nisam se mogo suzdržati, ali evo stvarno je danas dobar dan konačno dočekaš par dana godišnjeg i gledaš kroz prozor omiljenog birca kako si danas sretan jer drugi ljudi nakon finog provoda i potrošene zadnje kune danas moraju na posao i nitko ih ne pita jeli danas tmuran dan , jesuli možda i oni još tmurni jer se i nisu baš još otrijeznili , ili možda još imaju i proljev od prejedanja, i zato je danas super dan jer ja nemoram nikuda mogu raditi šta hoću barem danas izato S R E T N A V A M LJ U D I N O V A G O D I N A i neka se i vama i meni ostvare sve želje i puno zdravlja i sreće i veselja i ljubavi i poslovnih uspijeha ali i novaca koliko god ja sad ispo materijalista. |